Header Gadget

Content of Header Gadget

Thursday, June 19, 2014

Biberovac ( Peperomia )

Peperomia caperata
Peperomia caperata
Carstvo:    Plantae
Red:    Piperales
Familija:    Piperaceae
Rod:    Peperomia

Rod Peperomia ( Biberovac ) sadrzi preko 1000 vrsta.

U prirodi je ima u centralnoj i juznoj Americi, i u Africi.

Tropska je vrsta te zahteva toplije prostorije, sa min. temperaturom od 16 stepeni.

Potrebna joj je vlaga i svetlost, ali ne direktno sunce.

Mozete je postaviti na prevrnutu tacnu unutar druge vece tacne napunjene vodom, ali treba voditi racuna o tome da dno saksije sa biljkom ne bude uronjeno u vodu.

Zemlja treba da je lagana, rastresita, sa malo peska.
Peperomia caperata
Peperomia caperata

Razmnozava se lisnim reznicama u prolece.

Reznice treba da imaju barem 2 cm duge peteljke.

Difembahija - Dieffenbachia

Carstvo:    Plantae
Difembahija
Difembahija
(unranked):    Angiosperms
(unranked):    Monocots
Red:    Alismatales
Familija:    Araceae
Potfamilija:    Aroideae
Tribus:    Dieffenbachieae
Rod:    Dieffenbachia


Poznatije vrste:


    Dieffenbachia amoena

Dieffenbachia
Dieffenbachia - flower
    Dieffenbachia bowmannii
    Dieffenbachia seguine

Dieffenbachia (Difembahija) potice iz tropskih krajeva.
Ime joj je dao Heinrich Wilhelm Schott, direktor botanickih basta u Becu, u cast njegovog glavnog bastovana Joseph-a Dieffenbach-a (1796–1863).


U nasim klimatskim uslovima gaji se kao kucna biljka.
Temperatura prostora u kom se nalazi ne sme pasti ispod 50C.
Odgovara joj polusenovito mesto.

U Brazilu se veruje da stiti od negativne energije i 'urokljivih ociju'.

Difembahija je otrovna. Moze izazvati iritacije na kozi i slicne reakcije pri manipulaciji.

Acinos (Acinos alpinus i Acinos arvensis)

Acinos alpinus
Acinos alpinus
Carstvo:    Plantae
(unranked):    Angiosperms
(unranked):    Eudicots
(unranked):    Asterids
Red:    Lamiales
Familija:    Lamiaceae
Rod:    Acinos L.

Acinos je rod sa 10 vrsta zimzelenih perena sa prirodnim stanistima u juznoj Evropi i zapadnoj Aziji.
Ime roda potice od grcke reci akinos koja oznacava malu aromaticnu biljku.

Acinos alpinus
Acinos alpinus flower
Ovo su male zbunaste biljke koje rastu do visine od 10-45 cm.

Potrbno im je suvo (ocedno) staniste i mnogo sunca.
Podnose vrlo niske temperature.

Poznatije vrste:

    Acinos alpinus
    Acinos arvensis
    Acinos corsicus
    Acinos rotundifolius
    Acinos suaveolens
Acinos alpinus
Acinos alpinus leaves

Acinos alpinus je vrsta roda Acinos.

Sinonimi: Calamintha alpina (L.) Lam., Thymus alpinus (L.), i Satureja alpina (L.).

Podvrste: A. alpinus meriodionalis (sa manjim cvetovima) i A. alpinus majoranifolius, koja raste u obliku malih grmova.

Koristi se u medicini i za spravljanje cajeva.


Acinos arvensis raste do velicine od 8 do 12 inca.
Svrstan je i kao Clinopodium acinos
(Rose -"The Wildflower Key" by Francis Rose revised 2006.
Acinos arvensis
Acinos arvensis
Acinos arvensis
Acinos arvensis

Afrička ljubičica ( Saintpaulia )

Afrička ljubičica ( Saintpaulia )
Afrička ljubičica ( Saintpaulia )
Carstvo:    Plantae
Red:    Lamiales
Familija:    Gesneriaceae
Rod:    Saintpaulia

Najpoznatije vrste:

Saintpaulia inconspicua
Saintpaulia goetzeana
Saintpaulia ionantha
Saintpaulia pusilla
Saintpaulia shumensis
Saintpaulia teitensis

Africka ljubicica je visegodisnja biljka.

Voli svetla, ali ne suncana mesta, te moze stajati okrenuta prema istoku, severu, pa i zapadu.

Voli malo vlazniji vazduh, ali se ne sme orosavati, jer tada listovi zute i trunu.

Zaliva se na 2 do 3 dana, kada se zemlja osusi, bolje u tacnu nego odozgore, zbog zastite listova.

Cveta tokom cele godine sa povremenim periodima mirovanja.

Ako su joj svi ovi uslovi dobro podeseni, ne mora se ni djubriti.

Presadjuje se u prolece.

Razmnozava se tako sto se na biljci pojave mladi izbojci koji se odvoje i zasebno zasade, zatim - najcesce - otkidanjem starijih listova sa spoljsnjeg oboda biljke, pri samom dnu peteljke i stavljanjem u vodu da puste zilice, a zatim se sade.

Abelija - Abelia...

Abelia
Abelia
Carstvo:    Plantae
Red:    Dipsacales
Familija:    Caprifoliaceae (Linnaeaceae) (Orlovi nokti)
Rod:    Abelia

Abelija je rod sa 15-30 vrsta i nizom hibrida.

Dobila je ime po engleskom lekaru C.Abelu.

Poreklo: Kina, doneta u Evropu pocetkom 1800.godine.

Opis: mali grm visine do 1 m, sa nasuprotnim jednogodisnjim, lancetnim liscem na kratkoj peteljci, zelene boje s lica i nalicja.
Cvetovi u velikom broju vise uzduz grana, boja im je ruzicasta, a vencici levkasti.

Cveta u avgustu i septembru.

Sadnja : biljcice koje se prvo puste da niknu iz semena u zatvorenom sade se u  kasnu jesen ili rano prolece napolju.
Moze se razmnozavati i zeljastom reznicom od marta do maja ili
drvenastom reznicom krajem leta ispod zvona.

Staniste : polusena ili sunce.

Pistija ( Vodena salata ) - Pistia stratiotes

Pistia stratiotes
Carstvo:    Plantae
Red:    Alismatales
Familija:    Araceae
Potfamilija:    Aroideae
Rod:    Pistia
Vrsta:    P. stratiotes

Rod pistia sadrzi samo jednu vrstu: Pistia stratiotes

Potice iz tropskog pojasa Amerike, ali se moze pronaci i u drugim krajevima.
U svojoj postojbini to je vodena visegodisnja biljka, dok kod nas raste u barama i na mocvarnom zemljistu.

Listovi su svetlozelene boje, srcolikog oblika, rasporedjeni u ruzicu i skoro sedeci.
Imaju veom izrazene zilice ( straftice ).

Pistia stratiotes
Pistia stratiotes
Cvetovi su bele boje, sacinjavaju klas u malim spartama ( vrsta omotaca ) koje su smestene pri vrhu stabljike.

Cveta od aprila do septembra.

Razmnozava se vrezama.

Moze se koristiti za staklenike, male bazene, pa i akvarijume ( u zavisnosti od vrste ).

Prija joj temperatura iznad 21 C.

Žuta vodena perunika - Iris pseudacorus

Žuta vodena perunika - Iris pseudacorus
Žuta vodena perunika - Iris pseudacorus
Žuta vodena perunika - Iris pseudacorus Carstvo:    Plantae
Red:    Asparagales
Familija:    Iridaceae ( Perunike )
Potfamilija:    Iridoideae
Rod:    Iris
Vrsta:    I. pseudacorus


Raste divlje u nasim krajevima.

Visegodisnja biljka, sa stabljikama koje dostizu visinu i do 1 m.

Cveta od aprila do juna.

Razmnozava se deobom izdanaka.

Zemlja: nadjubrena vrtna, pomesana sa tresetom.

Prija joj malo senovitije mesto.

Koristi se za ukrasavanje jezeraca, malih vrtnih bazena i sl.
Ako se ovako drzi, treba je izvaditi iz vode u jesen, osusiti i drzati u suvom trsetu i slami.

Nezaboravak, Spomenak ( Myosotis )

Nezaboravak, Spomenak ( Myosotis )
Nezaboravak, Spomenak ( Myosotis )
Carstvo:    Plantae
Red:    (unplaced)
Familija:    Boraginaceae
Potfamilija:    Boraginoideae
Rod:    Myosotis

Ovaj rod sadrzi oko 50 vrsta.

Nezaboravak, Spomenak ( Myosotis )Vecina vrsta ima male plave, roze ili bele cvetove.

Poreklo: Evropa, mala Azija, severozapadna Afrika

Opis: Ovo je biljka sa mekanim dlakavim listicima i malim, sitnim, pretezno - plavim cveticima.
Pored toga, ima vise hibridnih vrsta koje se mogu pronaci u spektru boja, od ljubicaste, modro-plave i plave, do roze.

Dostize visinu od 15 do 25 cm.

Uzgajanje: Nezaboravak je u prirodi dvogodisnja sumska biljka.

Inace se seje u junu pri temperaturi zemlje od oko 18°C.
Posle 4 nedelje treba ga pikirati u posebne saksije.

Ako se sadi u basti, razmak izmedju dve biljke treba da bude oko 15 cm.

Pogodno mesto: svetlo, polusenovito i senovito.

Voli vlazno, ali ne mokro mesto i ne treba mu djubrivo.


Nezaboravak, Spomenak ( Myosotis )
Deo spiska vrsta roda Myosotis:

    Myosotis alpestris - Alpine Forget-me-not
    Myosotis arvensis - Field Forget-me-not
    Myosotis asiatica - Asiatic Forget-me-not
    Myosotis azorica - Azores Forget-me-not
    Myosotis caespitosa - Tufted Forget-me-not
    Myosotis decumbens
    Myosotis discolor - Changing Forget-me-not
    Myosotis latifolia - Broadleaf Forget-me-not
    Myosotis laxa - Tufted Forget-me-not, Bay Forget-me-not
    Myosotis maritima - Maritime Forget-me-not, endemic to the archipelago of the Azores
    Myosotis nemorosa
    Myosotis ramosissima
    Myosotis scorpioides - True Forget-me-not
    Myosotis secunda - Creeping Forget-me-not
    Myosotis sicula - Jersey Forget-me-not
    Myosotis stricta
    Myosotis sylvatica - Wood Forget-me-not
    Myosotis verna - Spring Forget-me-not
    Myosotis venosa
    Myosotis forsteri

Aloe vera, Aloa, Aloja

Aloe vera
Aloe vera
Carstvo:  Plantae
Red:  Asparagales
Porodica:  Asphodelaceae
Rod:  Aloe
Vrsta:  Aloe vera


Obična aloja je od davnina poznata kao „eliksir dugovečnosti“.
Zbog svoje hranjive vrednosti i lekovitih svojstava nazivaju je „Kraljicom lekovitih biljaka“.

Reč Aloe potiče iz latinske forme arapskog naziva „Aloeh“, sirijskog „Alwai“ ili hebrejskog „Halal“, čije je značenje „izuzetno gorka materija“, što ukazuje na izuzetno gorku žutu tečnost, mleko, odnosno sok, koju sadrži biljka a nalazi se neposredno ispod tankog kožastog tkiva (kore). Komercijalni naziv Aloje vera je latinskog porekla i znači „prava Aloja“. Žuti „lekoviti“ sok su u ove svrhe koristili još u 4 veku p. n. e.

Obična aloja ima rozetu sabljastih, špicastih listova sa testerastim ivicama, iz čije sredine izrasta cvetna drška koja se završava u vidu žutih ili crvenkastih cevolikih cvetova sakupljenih u grozdaste cvasti.

Naučnici su ustanovili da gel obične aloje sadrži preko 240 hranljivih i lekovitih sastojaka i među njima:

    * Vitamine: vitamine A, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folnu kiselinu;
    * Minerale: (više od 20); Gel sadrži magnezijum, mangan, cink, bakar, hrom, kalcijum, kalijum i gvožđe.
    * Polisaharide: imunomodulatori, antioksidansi, imaju protivupalno, antibakterijsko i antivirusno delovanje.
    * Aminokiseline: ljudskom organizmu su neophodne 22 aminokiseline koje su neophodne za izgradnju belančevina. Gel Aloe obezbeđuje 20 od ovih aminokiselina. Ono što je još važnije je da ovaj gel obezbeđuje svih osam esencijalnih amionokiselina koje nije moguće proizvesti u ljudskom organmizmu i koje se zbog toga moraju unositi hranom.
    * Enzime: (16 enzima) iz grupe proteaza, amilaza, lipaza i celulaza (pomažu varenje belančevina, ugljenih hidrata, masti i celuloze)


Obična aloja je: imunostimulans (jača opštu otpornost, prevencija bolesti - rak, psorijaza, kolagenoze), detosikans (od otrova, alkohola, narkotika), antioksidans (slobodni radikali), ima antivirusno dejstvo (herpes), baktericidno (uništava bakterije), fungicidno (uništava gljivice), antiflogistik (upalni procesi svih sistema), analgetično (smanjuje bolove), adstrigentno (steže površinu kože i sluzokože), laksantno (reguliše stolicu), stimulans (reguliše status psihe) i antidijabetično (smanjuje nivo šećera).

Sama lekovitost aloje se nalazi u komponentama koje imaju različite i specijalne energetske vrednosti. Sečenjem listova i njihovim presovanjem cedi se sok koji se stabilizuje papajom, a ima hranljivi i lekoviti učinak koji daju preko 200 aktivnih sastojaka aloje potrebnih za svakodnevno funkcionisanje svake ćelije. Prirodno raste samo u područjima sa toplom i suvom klimom (najbolji uslovi su tamo gdje je prosečna godišnja temperatura iznad 22°C npr. Južna Amerika). Od biljke najviše se upotrebljava njen gel, želatinasta masa koja se nalazi u unutrašnjosti lista.

( preuzeto sa Wikipedie )

Angelica silvestris, Angelica archangelica

Angelica silvestris
Angelica silvestris
Carstvo:    Plantae
Red:    Apiales
Porodica:    Apiaceae
Tribus:    Selineae
Rod:    Angelica

Angelica ili Anđelika je rod skrivenosemenica iz familije štitonoša (Apiaceae), koji broji oko 110 vrsta visokih dvogodišnjih ili višegodišljih biljaka. Rasprostranjen je u umerenim i subpolarnim predelima severne hemisfere. Biljke su visoke do 2 m, sa krupnim listovima i belim ili zelenobelim cvetovima. Pojedine biljke ovog roda se koriste kao lekovite.

Angelica silvestris

Andjelika je jedna od lekovitih biljaka cija upotreba doseze u daleku proslost.
Naziv, Andjeoski ili sveti koren, dobila je za vreme haranja kuge u Evropi.
Zahvaljujuci korenu Andjelike, tom prilikom mnoštvo se Ijudi spasilo od tzv. crne smrti.

Ovo  je dvogodisnja biljka iz porodice štitarki.
Stabljika joj je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i plavicaste boje.
Grana se u gornjim delovima. Listovi su veliki, dvostruko i trostruko razdeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvast je sa zelenkastim i žuckastobelim cveticima.
Dostize visinu do 2 m.
Koren je smedje do crvenkastosmedje boje. Miris korena je jako aromatican i prijatan,
a ukus prvo sladunjav , a posle oštar i gorak.
Miris i ukus Andjelike slicni su mošusu ili vanili.
Aromaticni, oštar ukus daje korenu etericno ulje, kiseline valerijane i angelike, kao i jabucna kiselina.

wikipedia:
"Цела биљка је лековита. Чај од листова анђелике греје желудац и чисти крв. У мешавини са другим биљкама излучује отровне и покварене сокове из крви, желуца и чирева а помаже и код трбобоље, надимања, дизентерије, грчева и отворених и затворених шуљева (хемероиде), болести грла, а исто тако, веома је користан у лечењу кожних болести и осипа.

Добро делује на желудац јер поспешује излучивање сокова за варење и остале функције. Желудац "ојача", па може боље да прими и прерађује храну. Ангелика првенствено повећава апетит, па је и због тога, између осталог, у саставу многих желудачних чајева.

Екстракт сирове биљке помаже код слабог варења. Капљице анђелике са медом помажу код зачепљености бронхија и против хроничног бронхитиса."


U nekim delovima naše zemlje raste joj srodna vrsta - Angelica archangelica L.
I jedna i druga su lekovite.


Angelica archangelica:

A. Archangelica se od A. Silvestris razlikuje po izrazitoj aromaticnosti i
skoro kuglastim, 20-40- zrakastim štitovima.


A. Archangelica je vrlo krupna i snažna, do 2 m visoka zeljasta biljka. Rizom je mesnat, krupan, kratak i gusto obrastao dugačkim korenjem. Stablo je pravo, šuplje, na osnovi kao ruka debelo i crvenkasto, oblo, pri vrhu razgranato. Listovi su triput perasto usečeni, vrlo krupni (donji 60–80 cm) i na osnovi mehurasto obuhvataju stabljiku.

Štitaste cvati se nalaze na vrhu stabljike i ogranaka, vrlo su krupne i imaju mnogo cvetova zelenkaste ili žućkaste boje. Plod je jajolik, pljosnat i krilat, do 7 mm dugačak i do 5 mm širok, žućkastobeličaste boje. Cveta u julu i avgustu.

Stanište: Samonikla biljka koja raste u blizini potoka, reka, planinskih ili alpskih šuma. U mnogim predelima se i kultiviše.

Gajenje: Razmnožava se putem semenja posejanog direktno u zemlju. Sejanje treba da se obavi odmah po prikupljanju, jer veoma brzo proklija. Biljka se bolje razvija na mestima gde je donji sloj zemljišta vlažan i peskovit.

Sakupljanje korenja se obavlja u septembru - novembru ili martu - aprilu. Kada je reč o kultivisanoj biljci, sakupljanje sledi u prvoj, drugoj, trećoj, četvrtoj ili tek petoj godini.

Korenje koje je prethodno oprano i isečeno na veće komade širine 1-3 cm i dužine 10-15 cm, suši se na suncu, ili u blago za - grejanim prostorijama.

Upotrebljivi delovi: Korenje, odnosno rizomi sa korenjem.
Nakon sušenja, ovaj deo ima karakterističan miris i gorak aromatičan ukus. Takođe se u medicinske svrhe koristi semenje i list.

Uslovi za upotrebu: Koren treba da bude suv, bez plesni, i bez stabla i mora imati karakterističnu boju.
Semenje se sakuplja nakon sazrevanja.

Cela biljka ima svojstven prijatan aromatičan miris. Ukus joj je prvo sladak, a zatim aromatično ljut. Rizomi se vade prve godine pre nego što list otpadne, očiste, operu, uzduž na četvoro raseku i suše na jakoj promaji.
Rizomi i korenje sadrže 0,30-1 % eteričnog ulja, oko 6 % smole, pektina, sitosterola, kumarina, raznih kiselina i drugih materija.

U plodovima ima 0,5-1,5 % eteričnog ulja, oko 16 % masnog ulja, kumarina i drugih sastojaka.

Eterično ulje se proizvodi u industrijskim količinama, destilacijom samlevenih plodova, rizoma i korenja. Glavni sastojak ulja je felandren. Ulje je vrlo skupo. Najviše ulja potroše fabrike raznih desertnih pića.

Anemone japonica

Anemone japonica
Anemone japonica
Carstvo:    Plantae
Razdeo:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Ranunculales
Familija:    Ranunculaceae
Rod:    Anemone

Ime Anemona potice od grcke reci anemos sto znaci vetar, tj u nasem slucaju: biljka vetra.

Anemone japonica ( Sumarica ):

Anemone japonica
Anemone japonica
Potice iz Japana, preneta u Evropu pocetkomXIX veka.

Opis: Ovo je visegodisnja zeljasta biljka granate stabljike koja moze dostici visinu vecu od 1 m.
Listovi su slozeni i sastavljeni od nazubljenih reznjeva.
Cvetovi: krupni, ruzicasti i beli. Mogu biti jednostavni lil puni.
Cveta tokom avgusta i septembra.

Sadi se u jesen, a razmnozava deobom maticne biljke u prolece/jesen.

Staniste: polusena ili sunce.

Tip zemlje: obicna bastenska, sa dodatkom peska.

Vlaznost: Zalivati od prilike svaki drugi dan, a za vreme vegetacije manje.
Zemljiste treba da bude uvek vlazno, ali ne mokro.

Anemone coronaria

Anemone coronaria
Anemone coronaria
Carstvo:    Plantae
Razdeo:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Ranunculales
Familija:    Ranunculaceae
Rod:    Anemone

Anemone coronaria
Anemone coronaria
Ime Anemona potice od grcke reci anemos sto znaci vetar, tj u nasem slucaju: biljka vetra.

Anemone coronaria:

Potice iz Sredozemlja, pocetkom XVI veka je preneta i u severnija podrucja.

Opis: visegodisnja zeljasta biljka, duboko nazubljenih listova, zivozelene boje, ciji su uski zupci nasuprotni.
Cvet u obliku vencica je nebeskoplave boje kod karakteristicnih sorti, ali moze biti i ruzicaste, plavicaste, bele, crvene i drugih boja.
Cvetovi su smesteni na stapkama, koje su gole pri dnu, a na duzini od 2/3 imaju izrazito urezane brakteje.

Doba cvetanja: prolece.

Sadjenje: rasadjuje se u jesen.

Razmnozavanje: Deobom izdanaka ili semenom.

Staniste: polusena ili potpuna hladovina.

Tip zemlje: vlazna, humusna, vrtna zemlja.

Vlaznost: cesto, ne preobilno zalivanje, skoro svaki dan, da zemlja bude vlazna, ali ne natopljena vodom.

Arnika ( Arnica Montana )

Arnika ( Arnica Montana )
Arnika ( Arnica Montana )
Carstvo:    Plantae
Red:    Asterales
Familija:    Asteraceae
Rod:    Arnica
Vrsta:    A. montana

Planinska arnika, arnika, moravka, brdjanka, vucji zub, veprovac, ...

Arnika je planinska, aromatična biljka visine od 20 do 60 centimetara iz roda arnika i porodice glavočika (Asteraceae).
Raste na suvim livadama, planinskim obroncima i brdima, na području skoro ciele Europe.

Stablo joj je uspravno i malo razgranato s jednom cvetnom glavicom.

Listovi su sitni, nasuprotni i malo nazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu.

Cvetovi su žuti ili narancastocrveni.

Lekoviti su cvet, koren i listovi.

Cvet se skuplja u vreme cvetanja, a korenje u prolece. Lako gubi lekovito dejstvo, te je treba brzo susiti i po mogucnosti odmah upotrebljavati.

Prvenstveno se koristi u lecenju rana, gde pospesuje zarastanje, a trebalo bi i da umanjuje bolove.
Sa drugim travama se koristi u lecenju upale pluca, tifusa, slabosti srca, za pospešivanje cirkulacije krvi i izlucivanje znoja i mokrace.

Wednesday, June 18, 2014

Bokvica ( plantago lanceolata , plantago major )

Plantago lanceolata
Plantago lanceolata
Carstvo: Plantae, Razdeo: Magnoliophyta, Klasa: Magnoliopsida, Red: Lamiales,
Porodica:  Plantaginaceae, Rod: Plantago

Razlikujemo musku ( Plantago lanceolata ) i zensku ( Plantago major ) bokvicu.

Muska bokvica, Trputac ( plantago lanceolata ):


Bokvica muška trajna je biljka s prizemnim, uskim, sulicastim, golim i žilavim listovima.
Na listovima je naglašeno 3 do 5 provodnih žila.
Cvetna stapka je bez listova, uglasta i uspravna, a završava zeleno-smedjim cvetnim klasom.
Plod je dvosemeni tobolac.
U medicini se vise ceni muska bokvica.

Sadrži: tanin, pektin, holin i fitoncid.

Koristi se: list i seme.

Bere se: u maju, junu i julu. Ova se biljka veoma slabo koristi.

Stanište: raširena je po celoj Evropi, a nalazi se na livadama, svetlim prozracnim šumama.

Koristi se u lecenju svih oboljenja organa za disanje, kod vece ili manje sluzne izlucevine.
Izvrstan je prirodni lek kod plucne astme, upale plucnih vrhova, kašlja, hripavca, cak i tuberkuloze pluca.
Za lek se najvise koristi list; od sirokolisnih vrsta za rane i obloge, od uskolisnih vrsta protiv plucnih unutarnjih bolesti te zenskih bolesti.
Bokvica je posebno pogodna za decu jer joj je sok ukusan, narocito kada se zasladi šecerom ili medom.
Caj od listova bokvice treba piti što je moguce topliji.
Najbolje je jedna soljica caja odmah ujutro – natašte, a zatim 1- 2 soljice preko dana i još jedna uvece, pre spavanja. Tako se postize mirna noc.
Sveze zgnjeceno lišce sluzi kao oblog koji se stavlja na mesto uboda insekta ili ujeda zmije.
Takodje se stavljaju oblozi kod vrucih oteklina i rana koje teško zarastaju.

Sok od svezeg lisca koje dobro izgnjecimo, nakapa se na ranu, te zaustavlja krvarenje i ubrzava zarastanje; sprecava upalu i ublazava bol. Oblog od lisca hladi noge nakon dugog i napornog hodanja.

Sok od bokvice:
200 grama lisca bokvice,
100 g koprive ( Urtica dioica),
100 g maslacka ( Taraxacum officinale),
100 g stolisnika ( Achillea millefolium )

sve se dobro izgnjeci, istisne kroz cistu lanenu krpu, procedi, zatim prokuva uz skidanje pene i koja se skuplja na povrsini , dobijenom soku dodaju se dve velike kasike meda, pa se to ponovo kuva dok se ne zgusne tako da postane koncasto. Kada se sok ohladi, uliva se u flase , a da se ne bi pokvario, doda se svakoj flasi casica rakije. Pre upotrebe pomesa se sa toplom vodom , pola - pola.


Bokvica zenska ( plantago major ):
Plantago major
Plantago major


Prizemni listovi bokvice ženske ili trpuca velikog složeni su u obliku rozete, širokog su jajolikog oblika, na rubovima delimicno ili svekoliko nazubljeni.
Na golim listovima istice se uglavnom 7 provodnih žila.
Cvetna stapka je uspravna i okrugla a cvetni klas je duguljastovaljkast.

Bokvica ženska ili trputac veliki može se naci na zapuštenim livadama, pustim zemljištima, stazama i putevima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokih planinskih podrucja.

Sadrži: tanin, pektin, vitamin C, saponizid, limunsku kiselinu, fitoncid, sluzi, masna ulja, šećer i belančevine.

Koristi se: najviše list, a ređe seme i koren.
Listovi se suše se u tankim slojevima na hladnom i prozracnom mestu.

Bere se: u maju, junu, julu, avgustu i septembru.

Koristi se kao sredstvo za lecenje rana i cireva , jer suzbija upale. Isto kao bokvica muška , koristi se kao lek protiv kašlja i za rastvaranje sluzi, mada se u tome daje više prednosti trpucu muškom.
Koristi se u lecenju bolesti mokracnog mehura te cireva na želucu i crevima.

Bosiljak - Ocimum basilicum

Bosiljak - Ocimum basilicum
Bosiljak - Ocimum basilicum
Carstvo:    Plantae
Divizija:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Lamiales
Porodica:    Lamiaceae
Rod:    Ocimum
Vrsta:    O. basilicum
Dvojno ime
Ocimum basilicum

Bosiljak, murtela.

Bosiljak (lat. ocimum basilicum) od grčkog basileus - kraljevski je začinska biljka iz porodice usnatica.

Karakteristike

Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5 cm dugi i do 3cm široki. Ivice lista su glatke. Cveta od juna do septembra. Na 2,5 mm dugoj cvetnoj dršci raste petolatičasti cvet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2 mm dug i obmotan uvećanom čašicom.

Sadrži: etarsko ulje, tanin, saponin, gorke materije, cineol i linalol.

Koristi se: list i cvet.

Bere se: u maju, junu, julu, avgustu i septembru.

Dosada utrvdjene lekovite i delotvorne materija su: etericna ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin, kao i niz drugih još nedovoljno istraženih materija.

Bosiljak u narodnoj medicini ima vrlo široku primenu kod lecenja ljudi i životinja. Primenjuje se kod lecenja upala (želuca, creva), kod kaslja, pocetnih stanja tuberkoloze, kod bolesti mokracnih organa (bubrega, mehura). Najcešce se primenjuje u obliku cajeva.
Koristi za umirenje živaca, lecenje astme i zapaljenje bubrega, za poboljšanje apetita i protiv nesanice. Semenkama bosiljka lece se mokracni organi.


 iz Wikipedie:

Rasprostranjenost

Biljka potiče sa afričkog kontinenta. Kultivirana je još u starom Egiptu. Predpostavlja se da je sa osvajanjima Aleksandra Velikog došla u Makedoniju i Grčku. Danas je rasprostranjena na širem području Sredozemlja. Najveći izvoznici su Italija, Francuska, Maroko i Egipat. U dijelovima srednje Evrope bosiljak je kultiviran od XXII stoljeća. U SAD najviše se uzgaja u Kaliforniji. Uzgoj nije jednostavan, jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Ako je rasad izložen previsokim ili preniskim temperaturama, suši ili prekomjernom nađubrivanju, jednostavno se sasuši. Da bi se produžilo vrijeme berbe, beru se odrasli listovi, na čijem mjestu narastu novi izdanci. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi.

 Upotreba

Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u talijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih juha, umaka, tjestenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna pinije i bosiljka, sa maslinovim uljem. Bosiljak upotpunjuje i razne čajeve. Bosiljak djeluje antibakterijski, umirujuće, protiv teškoća probave, grčeva i bolova. Upotrebljava se u liječenju bolesti mokraćovoda, upale crijeva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene. Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku.

 Narodno vjerovanje

Po krišćanskoj legendi bosiljak je narastao na mjestu Isusovog raspela. Na misama 14. septembra se u bosiljak polaže križ, jer se vjeruje da je kraljevska biljka.

Brokula, Brokoli, Brocooli - Brassica oleracea

Carstvo:    Plantae
Brokula, Brokoli, Brocooli - Brassica oleracea
Brokula, Brokoli, Brocooli - Brassica oleracea
Razdeo:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Brassicales
Porodica:    Brassicaceae
Rod:    Brassica
Vrsta:    Brassica oleracea


Naziv brokula dolazi od italijanske reci "brocco", što znaci ogranak.

Brokula (lat. bracchium) je povrće iz porodice kupusnjača kojoj još pripadaju prokulica, kupus, koraba, cvetača, kelj i druge. Smatra se izvornim oblikom karfiola, a uzgaja se zbog središnjeg i postranih zelenih cvetnih izdanaka smeštenih na razgranatoj i mekanoj stabljici.
Bogata je vitaminima i mineralima.

Gajenje:

Brokola se gaji slicno karfijolu, kao glavni ili sporedni usev. Bolje je da se gaji u jesen. Zato na proizvodnju rasada treba misliti vec u maju, najkasnije pocetkom juna.
Od semena do rasada treba da prodje cetrdesetak dana.
Optimalna temperatura za nesmetan porast je 13 stepeni.

Karfiol trpi od visokih temperatura i intezivnog osvetljenja, a brokola dobro podnosi i jedno i drugo. Podnosi i slabije mrazeve bez vidljivih ostecenja.

Zahtevi za vodom su veliki, jer ima plitak koren i veliku lisnu masu. Zato je zalivanje redovna mera nege ove kupusnjace.

Dobro uspeva na svakom zemljistu sa dobrim vodno-vazdusnim rezimom. Podnosi i monokulturu (uzastopno gajenje vise godina na jednom mestu), posebno ako je sadrzaj kreca u zemljistu izrazenija.

Zahteva vece kolicine hranjivih materija, narocito azota i kalijuma.

Orijentaciona kolicina mineralnog hraniva mogla bi da bude 150 kilograma azota (u dva prihranjivanja), 100 kilograma fosfora i 250 kalijuma po hektaru.

Preprucljivo je i dodavanje mikroelemenata, i to bora u vidu “boraksa” (10-15 kilograma po hektaru). Dobro reaguje i na magnezijum, koji se povoljno odrazava na dobijanjeg duzeg i cvrsceg stabla, a povoljno utice i na sprecavanje truljenja glavica (ruza).

U nasim klimatskim prilikama rasadjivanje je moguce od sredine aprila do kraja avgusta.
Proizvodnja rasada traje pet-sest nedelja. Po kvadratnom metru preporucuje se dva grama semena. U gramu ima od 150 do 250 semenki. Rasadjuje se na razmaku 50-60 santimetara izmedju redova i 40-50 santimetara u redu.

Veoma je vazno odrediti pravo vreme berbe glavica brokole. Ako se beru ranije nego sto bi trebalo bice lake, a prinos mali. Zakasni li se samo nekoliko dana, dolazi do pojave zutih cvetova. Bere se, prakticno, svaki drugi-treci dan, zavisno od kompaktnosti  glavica. Obrane plodove treba odmah skloniti na hladno mesto ili ih sto brze otpremiti do fabrike ili hladnjace, jer su vrlo osetljivi na visoke temperature (brzo dehidriraju).
Ako se prodaju u svezem stanju, najbolje je da se svaki plod pakuje u tanku prianjajucu foliju.

Nutritivna vrednost:

U 100 grama sveže brokule ima 91% vode, 0,34 g lipida, 324 mg fosfora, 6,08 g ugljenih hidrata, 2,7 g vlakna, 2,02 g šecera, belancevina 2,7 g, vitamina A 68 mg, vitamina C 76 mg,kalcijuma 52 mg,  natrijuma 22 mg, gvozdja 0,96 mg ,mangana 0,20 mg.Takodje sadrzi svega 34 cal / 100gr.
Brokula povoljno deluje na varenje i odlican antioksidans. Pomaže u prevenciji ocne mrene , srcanih bolesti , razlicitih oblika raka , posebno zeluca i debelog creva. Zbog termolabilnosti vitamina C brokulu treba jesti sirovu.

Preliminarna laboratorijska istraživanja pokazala su da indol karbinol koji se prirodno nalazi u brokuli, zelju i prokulicama može napasti Herpes simplex virus i sprečiti faktore koji pomažu reprodukciji virusa.

Ovaj vitamin podstiče formiranje žuči, pomaže u odbrani od virusa i detoksikaciji organizma. Iako vitamin C ima mali uticaj u prevenciji obične prehlade, on skraćuje trajanje i ublažava simptome prehlade.

Zastitno dejstvo od raka pripisuje se materiji koja se zove sulfofran, citat:

"Koncentrat brokule sadrži dovoljno aktivne materije iz grupe glukozinolata da zaštiti od nekih vrsta raka. Po efikasnosti u lecenju i preventivi na prvom mestu je brokula, zatim klice brokule, zatim kelj i mladi luk i na kraju crveni kupus. Najsnažnija materija u preventivi lecenja raka sulforafan koji u molekuli sadrži sumpor, koji ima produženo delovanje, toplotno je otporan, ali nije otporan na proces starenja brokule, zbog cega nakon 3 dana stajanja njegova koncentracija i aktivnost naglo opadaju. On je indirektni antioksidant, dakle podržava antioksidantno delovanje slicnih materija ( tokoferoli – vitamin E, te koenzim Q-10). Gram suvog ekstrakta klica brokule sadrži 324-424 mg sulforafana..."

Bršljan - Hedera helix

Bršljan - Hedera helix
Bršljan - Hedera helix
Carstvo:    Plantae
Razdeo:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Apiales
Porodica:    Araliaceae
Rod:    Hedera
Vrsta: Hedera helix L.

Bršljan (zelengora, zimzelen , brstika , brsljika ,...), lat. Hedera helix, je zimzelena drvena povijuša iz familije Araliaceae.

Bršljan je otrovna drvenasta penjacica sa adventivnim korenjem, koje mu služi za pricvršcenje uz podlogu (stabla, zidovi, dr.) Pri svojoj osnovi stabljika brsljana je položena, a zatim puzava. Listovi su kožasti. Gomji listovi po obodu su celoviti, dok su donji srcolika oblika i razdeljeni u 3 do 5 režnjeva. Cvetovi su sitni, spolja mrke, a iznutra zelene boje, skupljeni u poluloptasti štit.
Penjuci se uz stabla dostize visinu i do 30 metara. Kora je pepeljastosiva.
Javlja se na vlažnim i humusnim zemljištima, ali dobro podnosi i kamenita i krecnjacka tla, raste po stenama, ruševinama i šumama. Voli vlažan vazduh.

Sadrži: saponizidne i gorke materije, sumporni heterozid i sluzi.

Koristi se: sveži ili osušeni list, plod.

Beru se: od marta do septembra.

NAPOMENA :
list bršljana vec u malim kolicinama deluje na srce i krvne sudove ( širi ili sužava ), te ga treba koristiti veoma oprezno!
Bobice bršljana se ne preporucuju, zbog moguceg trovanja!


Lekovito dejstvo: Koristi se za lecenje bolesti slezene, polipa u nosu, bolesti ociju, mekih kostiju, kamena i peska u bubrezima, upale mokracnog mehura i belog pranja kod žena. Koristi se, zatim, u lecenju kožnih bolesti, rana i skrofulozne dece (koju je potrebno kupati u uvarku od bršljanova lista). Nije preporucljivo uzeti vise od dve kasike usitnjenog lista brsljana na litar vode.

Mešanjem s preslicom i nanom koristi se u lecenju nekih unutrašnjih bolesti. Sa velikim oprezom se caj od lista bršljana može upotrebiti za reumatske i žucne tegobe, za cišcenje kože, cišcenje krvnih žila kod ateroskleroze, kod upale želuca i creva, te za regulaciju ciklusa mesecnice, te kod kašlja, bronhitisa i astme. Ušmrknut bršljanov sok leci od nosnih polipa.

Ako se svake veceri kosa ispire cajem od lista bršljana, uklanja perut, a pijenjem se cisti telo od trovanja pesticidima i radioaktivnim zracenjima.


Recepti (informativno navodimo recepte dobijene iz razlicitih izvora, ali ne preporucujemo upotrebu bez konsultacija sa lekarom!):

Caj od bršljanovog lista:

Cetiri bršljanova sveža lista ili do dve kasike usitnjenog suvog lista staviti u 1 litar hladne vode, zakuvati, odmah procediti, i piti nekoliko puta tokom dana po jedan decilitar caja. Najduzi period koriscenja : do 14 dana !

Caj za reumu :

Po 1/5 lista brsljana, lista i cveta gomoljaste surucice-Filipendula vulgaris, vrškova zlatnice-Solidago virgaaurea, vrškova ivanjskog cveca-Galium verum i korena jaglaca-Primula vulgaris.
Tri kasike cajne mešavine preliti litrom vrele vode, ostaviti poklopljeno 10 minuta, procediti i piti po 1,5 dl nezasladjeno, pola sata pre jela i izmedu obroka, pet do sedam puta dnevno, nakon 14 dana pauza od 7 dana.

Za celulit :

Uzeti po 50 ml. tinkture lista bršljana, ulja cvetova nevena i ulja korena cicka na 1 litar otopljene neslane svinjske masti ili maslaca. Mešati i zagrejati na oko 70 C te dodati 50 ml otopljenog pcelinjeg voska, razliti u posudice i dobro zatvoriti. Svako vece petnaestak minuta utrljavati mast u kozu gde se pojavio celulit.

Caj za pojacani metabolizam i izlucivanje, koji se koristi uz ovaj tretman :

u jednakim delovima se uzmu vrhovi plucnjaka, vrhovi oputine, vrhovi konopljuše ( Eupatorium cannabinum ), vrhovi zlatnice i koren jaglaca; tri kasike cajne mešavine preliti litrom vrele vode, ostaviti poklopljeno dvadeset minuta, procediti i piti mlaki nezasladjen caj, po 1,5 dl svaka tri sata. Kura traje 28 dana. Posle  toga se pravi prekid od 14 dana.

Za kurje oci :

Dobro usitnjena cetiri sveza lista bršljana staviti svaku vece na kurje oko, omotati gazom, ostaviti na tome mestu najmanje 1 sat. Posle 7 - 10 dana moci cete ukloniti kurje oko na prstima.

Caj za astmu i bronhitis :

Po 1/5 lista brsljana, vrhovi plucnjaka, cveta jaglaca, vrhova marulje ( Calamintha officinalis), lista i cveta crnoga sleza.
Cetiri kasike cajne mesavine preliti litrom vrele vode, ostaviti poklopljeno dvadesetak minuta, procediti i piti po 1,5 dl zasladjeno medom od kestena, 5 - 7 puta dnevno.

Bundeva - Cucurbita pepo

Bundeva - Cucurbita pepo
Bundeva - Cucurbita pepo
Bundeva - Cucurbita pepo
Bundeva - Cucurbita pepo - flower
Carstvo:    Plantae
Divizija:    Magnoliophyta
Red:    Cucurbitales
Porodica:    Cucurbitaceae
Rod:    Cucurbita
Vrsta:    C. pepo


Bundeva, bela tikva, budimka.

Puzava stabljika bundeve naraste i do 10 m, a cvetovi su žuti i smešteni u pazuhu listova.
Biljka razvija posebno muške posebno ženske cvetove, a listovi su veliki, srcolikog oblika i vrlo hrapavi.
Plodovi su kuglastog oblika, ponekad rebrasti. Plodovi bundeve su hranjivog blagog i slatkastog ukusa, a semenke uljastog ukusa.

Sadrži: belančevine, masno ulje, šećer, pektin, smole, karoten, vitamin C, manganove soli i vodu.

Koristi se: plod i seme.

Skuplja se: u julu, avgustu, septembru i oktobru.

Uzgaja se ne samo zbog jestivog ploda koji moze biti tezak i preko 10 kilograma, vec i zbog uljevitih semenki iz kojih se pravi lako varljivo ulje.

Nauka je dokazala niz korisnih sastojaka i u pulpi i u semenu.

Seme se koristi za ublažavanje tegoba uvecane prostate.
Zbog masovnosti setve i dobrog medenja bundeve su važna paša za pcele.
Glavnu pašu daju u julu i avgustu.
Bundeve cveta rano u zoru. Cvet je otvoren do 10-11 sati, onda se potpuno zatvori. Svaki dan cvetaju drugi cvetovi.

Žuckasto ili narandžasto meso bundeve sadrži niz dragocenih i lekovitih sastojaka. Pored manjih kolicina belancevina, ugljenih hidrata i masti, tu je niz vitamina (karotina ili provitamina A, C i vitamina B grupe - B1, B2, B3, B6, zatim niacina, folne kiseline i drugih), kao i mineralnih sastojaka (kalijuma, fosfora, kalcijuma, gvožda). A tu su i oligo i mikroelementi, pektini, celuloza i druga biljna vlakna. Što se tice energetske vrednosti, ona nije visoka: u 100 grama ploda ima samo oko 30 kalorija, tj. 126 kJ.

Seme bundeve, koje se takode cesto koristi i u ishrani i u narodnoj medicini, ima oko dvadeset puta vecu kalorijsku vrednost od ploda, pošto sadrži više belancevina, ugljenih hidrata i masti. Ali, i tu se nalaze vitamini B1, B2 i niacin, zatim minerali (najviše ima fosfora i gvožda), kao i niz drugih zaštitnih i lekovitih sastojaka, od celuloze i pektina do fitosterina, fitina, salicilne kiseline i drugog.

Bundeva se moze jesti pecena ili kuvana i spada u zdravu i lekovitu hranu.Svakodnevna kura, koju cine svez sok, kuvano ili pecenobundevino meso, pokazalo se dobro u lecenju psorijaze.Kostice od bundeve, oguljene presne ili pecene odlicno su sredstvo protiv crevnih parazita. I pored izuzetnih svojstava bundeva je slabo zastupljena u domacem jelovniku sto je prava steta.


Citat iz Herbateke:

"Lekovito delovanje: U narodnoj medicini se plod bundeve preporucuje kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma, narocito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike. Smatra se i da je odlicna dijetalna hrana za gojazne osobe, dijabeticare (ako se tokom pripreme ne zasladuje), kao i osobe sa oboljenjima želuca i tankog creva ili one koji pate od krvavih proliva. Svima se preporucuje kuvana i pecena bundeva ili sveže ocedeni sok. U novije vreme otkriveno je da bundeva dobro cini i obolelima od psorijaze.

Seme bundeve je, takode, lekovito i najcešce se preporucuje kao efikasno i neškodljivo sredstvo protiv decjih glista i pantljicare. Mogu ga uzimati i deca od dve-tri godine, trudnice, dojilje i stariji, kao i oni sa bolesnom jetrom. Seme bundeve olakšava tegobe obolelih od prostate koji treba da ga jedu svakodnevno. Posebno je pogodno seme bundeve golice, koje se kupuje u bio-radnjama i onim sa zdravom hranom. Ovo seme ne treba ljuštiti. A kada se ljušti seme obicne bundeve, treba paziti da se pri tom ne ukloni i ona tanka, sivo-zelenkasta pokožica na semenu, pošto se u njoj nalazi najviše lekovitih sastojaka. U svetu se proizvode i neki lekovi za prostatu koji sadrže seme bundeve.

Protiv glista i pantljicare: treba ujutru, na prazan želudac pojesti istucane semenke sa malo meda (može i bez njega), mala deca od 30 do 50 grama, ona veca od 30 do 150, a odrasli od 300 do 400 grama semenki. Dobro je da se posle pola sata popije kašike ricinusovog ulja i zatim ništa ne treba jesti niti piti bar nekoliko sati.

Obolelima od psorijaze preporucuje se da u sezoni kada ima bundeve jedu pecenu ili kuvanu svakog dana, a mogu i da cede sok.

Za lecenje rana, opekotina ili ispucale kože narodna medicina preporucuje mazanje uljem od semena bundeve (može se kupiti u prodavnicama zdrave hrane).

Obolelima od zapaljenja bubrega ili bešike savetuje se da svakodnevno jedu po jedan obrok koji se sastoji od dinstane bundeve sa malo paradajza i seckanog crnog luka i koji je zacinjen kašikom-dve pavlake, ali bez soli.

Za ublažavanje bolova od proširenih vena dobro je da se sveže strugana bundeva stavi kao oblog na obolela mesta i drži što duže.

Osim sto daju dobro i ukusno ulje, semenke od bundeve veoma su lekovite i upotrebljavaju se za isterivanje pantljicare, olaksavaju mokrenje i pomazu kod uvecane prostate.
Ako sami spremate semenke brzo ih posle pranjaosusite i ostavite na hladnom i suvom mestu.
Kada se ljuste treba paziti da se ne skine sivozelena pokozica u njoj su najvredniji lekoviti sastojci.
Deci se daje 150-200 grama sveze ociscenih semenki istucanih i pomesanih sa medom - odjednom,
a odrasli uzimaju ujutru na gladan stomak 400 grama semenki. Posle pola sata treba popiti jednu kasiku ricinusovog ulja s crnom kavom. Nista drugo se ne jede. Ko ne moze da izdrzi neka uzme narendanu sargarepu.

Bundeva skida bradavice
Pazljivo uzeti prasnike iz sredine cveta bundeve, malo zgnjeciti i time trljati dvaput dnevno bradavicu.
Ponavljati dok bradavica ne otpadne.

Sok od bundeve
Stoga je mnogo korisnije u svakodnevnoj ishrani putem raznovrsnog voca i povrca obezbediti zaštitu i preduprediti poremecaje. Tako, na primer, za zaštitu prostate treba obezbediti u svakodnevnoj ishrani: med, polen, seme bundeve... U napitke, kroz koje se obezbeduju vitamini i minerali, uvrstite i sok bundeve:
- limuntus - 2 kes
- prirodni ekstrakt kajsije - 2 kes
- voda - 7 lit
- šecer - 2 kg
- bundeva - 3 kg

Ocišcenu bundevu staviti u šerpu i naliti vodu, kuvati dok bundeva ne omekša. Ispasirati bundevu sa tom vodom, dodati sve ostalo, izmešati da se istopi šecer i sipati u flaše."

Surfinija ( Surfinia )

Surfinija ( Surfinia )
Surfinija ( Surfinia )
Surfinija je jednogodišnja biljka za balkone i viseće posude. To je cvet koji je napravljen u Japanu.
Poslednjih godina, posebno na području BiH, vlada veliko interesovanje za ovom cvetnom vrstom. S obzirom da je surfinija relativno nova vrsta, postoje velike nejasnoće kod njenog uzgajanja.
Ona je dosta zahtevna, te se preporučuje onim ljubiteljima cveća koji će joj posvetiti potrebnu pažnju.


Nekoliko osnovnih pravila gajenja:

Surfinije uspevaju na polusenovitim i sunčanim mestima zaštićenim od vetra.
Potrebno ih je saditi u specijalne supstrate za surfinije koji im osiguravaju idealne uslove za uspešan rast i razvoj.
Saditi odgovarajući broj sadnica u saksije (za saksiju velicine 60 cm dovoljne su 3 sadnice).
Poželjna širina saksije je 20 cm, dubina 18cm a velicina po vašem izboru.
Kada se sade u kombinaciji s drugim balkonskim cvećem, potrebno je voditi računa o tome da imaju iste zahteve prema staništu, zalivanju, djubrenju, itd.

Posle sadnje biljku je potrebno obilno zaliti.

U početku, dok surfinija ne poraste, nije preporučljivo obilno i često zalivanje, jer su mlade biljke podložne truleži. Kasnije, kad biljke porastu, a posebno tokom letnih meseci, zalivanje mora biti svakodnevno.
Posle sadnje biljaka potrebno je početi s djubrenjem specijalnim djubrivom za surfinije, u početku jednom nedeljno, a u periodu obilnog cvetanja i dva puta, za tu svrhu.

Surfinijama je potrebno gvozdje.

Podlozne su napadima raznih buba i bolesti, te i o tome treba voditi racuna.

Papucica ( Calceolaria ... )

Papucica
Papucica
Carstvo:    Plantae
Red:    Lamiales
Familija:    Calceolariaceae
Rod:    Calceolaria

Calceolaria ( papucica ) je rod familije Calceolariaceae, klasifikovana i kao Scrophulariaceae od strane nekih autora.

Rod se sastoji od oko 388 vrsta, sa geografskom rasprostranjenoscu od Patagonije, preko Meksika, pa do Centralnih Anda.

Po jednoj verziji, ime je dobila prema obliku cveta nalik papucici ( calceolarius ), a po drugoj verziji, ime joj potice od botanicara Calzolaria, koji je ziveo u XVI veku u Veroni.

Papucice koje se prodaju kao saksijsko cvece dobijene su nizom ukrstanja.

Cveta od marta do septembra.

Razmnozava se semenom u toku leta.

Potrebno joj je svezeg vazduha i svetla, ali joj direktno sunce smeta.

Zemlja: propusna, sumska crnica sa 1/3 peska.

Redovno zalivati, da se zemlja nikada potpuno ne osusi.

Beloperone ( Justicia brandegeeana )

Beloperone
Beloperone
Carstvo:    Plantae
Red:    Lamiales
Familija:    Acanthaceae
Rod:    Justicia
Vrsta:    J. brandegeeana

Zovu ga jos i ukrasni hmelj.

Postojbina: Meksiko, Gvatemala, Honduras

Opis: veoma razgranat grm, visok od pola metra do metra.

Lisce ovalnog oblika, jasno-zelene boje.

Cvetovi mali, ali sa velikim zastitnim listovima poredjanim u obliku klasa, obicno smedjeruzicaste, smedjenarandzaste ili ljubicaste boje.

Cveta skoro cele godine.

Koristi se kao sobna biljka, u nasim klimatskim uslovima.

Razmnozava se reznicom.

Voli svetlo mesto, ali ne direktno sunce.

Zemlja: bastenska, listovaca.

Zaliva se svakih 2-3 dana, pri cemu treba voditi racuna o tome da se ne pokvase cvetovi.

Platicerijum - Jelenski rog ( Platycerium ... )

Platicerijum - Jelenski rog
Platicerijum - Jelenski rog
Carstvo:    Plantae
Divizija:    Pteridophyta
Klasa:    Pteridopsida
Red:    Polypodiales
Familija:    Polypodiaceae
Rod:    Platycerium


Potice iz : Azije, Afrike, Australije, Perua.

Rec platycerium na grckom znaci "ravnih rogova" i odnosi se na oblik lisca, nalik jelenjim rogovima.

Ovo je epifitna parazitska paprat, sa uspravnim plodnim listovima, cije se liske granaju, dok neplodni listovi rastu na dole i dobijaju braonkastu boju.

U prirodi raste na drvecu, u nasim se uslovima moze koristiti kao sobna biljka.

Razmnozava se mladicama koje nicu pored korenove bale. Treba joj svetla i vlage, ali bez direktnog sunca.

Celer ( Apium graveolens )

Celer
Celer ( Apium graveolens )
Carstvo:    Plantae
Divizija:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Apiales
Porodica:    Apiaceae
Potporodica:    Apioideae
Rod:    Apium
Vrsta:    A. graveolens


Narodni nazivi:  ak, červez, opih, pitomi celer, selen, zelena.

Celer
Celer
Celer je zeljasta godišnja, dvogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice štitarki s mesnatim, vretenastim, ponekad i gomoljastim korenom, i razgranatom stabljikom visine 40 - 80 cm. Listovi su tamnozeleni, veliki i perasto razdeljeni, a listići su klinastog oblika na vrhu urezani i nazubljeni. Cvetni klas je s kratkom peteljkom i zrakast. Cveta od jula do septembra (sivo)belim cvetovima.

Koren je jakog aromaticnog mirisa, zahvaljujuci etericnim uljima. Gomolj štiti od bakterija, gljivica i prirodnih neprijatelja. Ukus bastenskog celera je oštar i začinski, ali kuvan ima blazi i prijatniji ukus. Bastenski celer se ceni zbog svoje delikatne arome, koja oplemenjuje jela.

Sadrži sve vitamine B kompleksa, vitamin C, vitamin A, vitamin E, minerale, kalcijum, natrijum, alkaloid apiin, asparagin, eterično ulje (Oleum Apii).
Najbolje je koristiti ga u presnom stanju , narendanog ili kao sok.

UPOZORENJE:  Za vreme trudnoće može dovesti do neželjenih smetnji; stimulise rad bubrega i njegove funkcije, te ljudi sa bubreznim oboljenjima treba da konsultuju lekara, pre upotrebe; zbog ugljenih hidrata, dijabeticari treba da ga koriste umereno i kuvanog.

Postoje osobe alergične na celer.
Za ljude alergične na celer, on može dovesti do fatalnog anafilaktičkog šoka.
Alergen se ne uništava pri kuvanju.


Lekovito delovanje: koristi se za ublazavanje astme , kod katara pluca, promuklosti, bolesti zivaca, mokracnih puteva, bubrega, gihta, reume, za poboljsanje apetita, otklanjanje smetnji pri varenju, u lecenju vodene bolesti, preterane gojaznosti.

Celer poboljšava cirkulaciju krvi i veoma je dobar za skidanje holesterola.
Semenke celera u Engleskoj i Australiji se već dugo koriste kao tradicionalni lek protiv raznih tipova artritisa.

Caj od celera protiv reume:

U litru vode prokuvati 40 grama celerovog lisca nekoliko minuta.
Poklopiti i ostaviti da se ohladi.
Procedi se i pije mlako nekoliko puta dnevno , nekoliko nedelja.

Protiv bubreznih tegoba treba piti sok od svezih listova celera, sam, sa medom ili kao alkoholaturu - 30 kapi dnevno.


Iz Wikipedie:
*Energetska vrijednost 100 g celera (korijen s lišćem) je mala - iznosi 14 kcal/59 kJ. Od toga je 0,69 % bjelančevina, 2,97 % ugljenohidrata i 0,17 % masti. Izvrstan je izvor vitamina K (29,3 μg, što čini 29 % preporučenog dnevnog unosa) i dijetalnih vlakana (1,6 g/14 kcal ili 11,5 g/100 kcal, preporuke su 3 g/100 kcal), a ostale potrebne minerale i vitamine sadrži u malim količinama.

* Povijest i rasprostranjenost

Raste od Azije do sjeverne Afrike, preko Sredozemlja do Europe i Engleske, a kao divlja samonikla biljka bio je poznat još u pradavna vremena, koja raste na obalama, vlažnim i močvarnim područjima. Kao vijenac se nosio na pogrebnim svečanostima u starom Egiptu i nađen je u grobnicama faraona. U Homerovoj Odiseji se spominje kako su livade na otoku Kalipsu bile prekrivene ljubicama i celerom, a bio je i simbol ljepote i veselja. Starim Grcima je bio najomiljenije cvijeće za grob i žalost. Kod starih Rimljana bio je simbol smrti i za nekoga na umoru govorili bi: "Apio indiget" (preostaje mu samo celer). Hipokrat ga je preporučivao svima koji imaju treperave živce. Francuski fitoterapeut Maurice Mességué je u svojim knjigama o ljekovitom povrću i bilju naveo stare narodne izreke: "Kad bi žena samo znala kako će joj muž biti snažan ako jede puno celera, išla bi i na kraj svijeta da mu ga nabavi" i "Kad bi muž znao pravi učinak celera, zasijao bi njime cijeli vrt". A narodna urečica glasi: "Tko na srcu ima feler, treba uvijek jesti celer". Također je i popularan u tradicionalnoj kineskoj medicini koja ga preporučuje za snižavanje krvnog tlaka.

Od 16. stoljeća počinje njegov uzgoj kao kultivirane biljke i danas se nalazi u gotovo svakom vrtu, a u današnjih Grka celer je simbol sreće i veselja, dok su Francuzi oduvijek uživali u njemu hvaleći ga uzrečicom: "Ne treba se plašiti mukotrpnog puta do Rima radi ljubavi i celera".

* Zanimljivosti:

     Celer sadrži androsteron, hormon za koji se smatra da privlači žene.
     Dr. Brown's proizvodi bezalkoholno piće sa ukusom celera pod imenom Cel-Ray.
     Zečevi jedu dosta celera, ali ne gube na težini jer bakterijska flora koja se nalazi u njihovom slijepom crijevu uključuje i mikroorganizme koji mogu razgraditi celulozu iz celera u oblik koji životinja može apsorbirati.
     Anafilaksija izazvana vježbanjem se može pogoršati jedenjem celera.
    Jestiva drška celera ne predstavlja njegovo stablo kao što se često misli, već je u stvari peteljka lista.
     Na filmu lomljenje drški celera uz mikrofon se koristi za oponašanje zvuka lomljenja kostiju.
     Kod određenog broja ljudi konzumiranje celera izaziva utrnuće jezika.

Tuesday, June 17, 2014

Čestoslavica ( Veronica officinalis )

Veronica officinalis-flowers
Carstvo:    Plantae
Razdeo:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Lamiales
Porodica:    Plantaginaceae
Rod:    Veronica
Vrsta:    V. officinalis

Veronika, šumska maljava verenica, verunika, dupcac, evropski caj, ljudska vernost, propinjaca, ranilist, stravna trava, trava od ušljame.

Cestoslavica je trajna zeljasta dlakava biljka, visoka 10—35 cm. Listovi su obratno jajasti, naspramni, sedeci (ili skoro), dlakavi, pepeljavozeleni i po obodu nazubljeni osim na bazi. Cvetovi su plavi (redje beli sa ružicastim žilicama) i udruženi u grozdaste cvasti. Cveta od maja do jula. Rizom puzi u zemlji i iz njega koso, delimicno poleglo izbija
stablo.
 Veronica officinalis
 Veronica officinalis

Raste po vlažnim mestima i šumama do 1.000 m nadmorske visine.

Sadrži tanine, alkaloide, nekoliko heterozida, saponozid, gorke materije, manitol, vosak, organske kiseline, etarsko ulje i šecer.

Kada su Rimljani zaposeli sever Evrope i tamo otkrili cestoslavicu, nazvali su je „lekom sveta". Kad bi Rimljanin hteo da oda priznanje i pohvali neku znacajnu licnost, rekao bi za nju da ima „toliko dobrih osobina, kao cenjena trava veronika". Nemci su duhovito nazvali ovaj cvet „muška vernost", jer ima latice koje otpadaju i na
najmanji dodir.
Za lecenje se koristi biljka u cvetu.Izvanredno sredstvo za cišcenje krvi, te pomaze kod lecenja kožnih bolesti. Pomešana sa svežim koprivinim vršcima, u stanju je da zaleci cak i hronicni ekcem.
Za ekcem se koristi svez sok , koji se moze eventualno cuvati u flasi u frizideru ( svez je uvek najbolji ) i pije se jedna kasicica 2 - 3 puta dnevno.
Delotvorna je i kod starackog svraba.
Koristi se i za olaksavanje iskasljavanja , tj izbacivanje sekreta , kao antisepticko sredstvo , te za poboljsanje varenja.
Za umne radnike prava je blagodat ako pred spavanje popiju šolju caja od ovog cveta. On jaca memoriju i pomaže protiv vrtoglavice, deluje umirujuce.
Kad se pomeša sa celerovim korenom, deluje protiv nervne slabosti i odlicno je sredstvo protiv depresije.
Njeno polje delovanja se prostire i na reumatske bolesti, gde je vrlo efikasna. Pomaze kod izbacivanja peska iz bešike.
Veronica officinalis
Veronica officinalis

Zbog svih navedenih osobina, svako bi trebalo da napravi cajnu kuru jednom godišnje. Ona deluje kao preventiva protiv zakrcenja krvnih sudova i daje telu elasticnost.
Caj: 1 kašcicu trave preliti sa 1/4 l kljucale vode i pustiti da odstoji krace vreme.
Tinktura: dve pune kašike veronike u cvetu, usitnjene, staviti u 1 litar rakije i držati na suncu 2 nedelje.

Za lakše iskašljavanje sluzi (katar): po 30 g razgona, podbela i moraca i 10 g korena ljubicice se pomeša. Tri supene kašike smeše popari se sa pola litra kljucale vode, poklopi i posle 2 sata ocedi, zasladi medom i pije toplo svaka 2 sata po l kašika.

Za umirivanje napada kašlja (protiv nadraženja, zacenjivanja): po 20 g razgona, cveta sleza i podbela, name i miloduha se pomeša, pa se postupi kao u prethodnom slucaju.

Protiv zatvora: po 30 g lišca belog jasena i suvih šljiva i po 20 g razgona i sladica se pomeša. Dve supene kašike smeše kuva se 15 minuta u 400 g vode, ostavi 2 sata d pola popije izjutra, a pola uvece.

Iz Wikipedie :

 Лековите врсте рода Veronica

Сличног хемијског састава су још неке врсте веронике V. chamaedrys и V. beccabunga које се могу применити за исте намене и на исти начин.

Храст-честославица (V. chamaedrys) је најчешће са љубичастоплавим цветовима по којима су тамноплаве жилице и бели прстен у средини. Листови обликом подсећају на листове храста по чему је и добила име.

Персијска честославица (V. persica) самоникло расте по баштама, пољима и око путева. Цветови су љубичастоплави и имају тамноплаве жилице па се због тога назива још и мачје очи.

Aralija - Aralia sieboldi ( Fatsia japonica )


Aralia sieboldi
Aralia sieboldi ( Fatsia japonica )
Carstvo:    Plantae
Red:    Apiales
Familija:    Araliaceae
Potfamilija:    Aralioideae
Rod:    Fatsia

Vrste:
Fatsia japonica
Fatsia oligocarpella
Fatsia polycarpa


Arali(j)a potice iz Kine i Japana. Doneta je u Evropu oko 1860. godine.

Ovo je zimzelena biljka koja se, uz odgovarajucu paznju, moze uzgajati i u basti.

Cveta u leto i jesen, malim neuglednim cvetovima bele boje, skupljenim u cvasti.

Ima crne loptaste plodove.

Razmnozava se reznicama u prolece ( moze i semenom , ali tesko ).

Odgovara joj svetlo mesto, bez direktnog sunca.

Zemlja: sumska ili kompost izmesan sa sumskom crnicom i malo peska.

Zaliva se 2 puta nedeljno. Cesto je napada pepelnica i stitaste vasi.

Asparagus

Asparagus
Asparagus sl.1
Asparagus
Asparagus sl.2
Asparagus
Asparagus sl.3

Carstvo:    Plantae
Red:    Asparagales
Familija:    Asparagaceae
Potfamilija:    Asparagoideae
Rod:    Asparagus
Vrsta:    A. officinalis

Asparagus se kod nas obicno moze naci u tri varijeteta ( prikazano na slikama ).

Poreklom je iz Juzne Afrike.

Cveta u maju i junu malim belim mirisnim cvetovima , skupljenim u cvasti.

Plodovi: zelene/crvene bobice, koje se pojavljuju zimi i polako prelaze u crnu boju.

Razmnozava se deljenjem korenove bale i semenom.

Sadi se u jesen i prolece.

Odgovara mu svetlo mesto, ali ne direktno sunce.

Zemlja: propusna i hranljiva.

Redovno zalivati, leti cesce.

Saturday, June 14, 2014

Maranta

Maranta leuconeura
Maranta leuconeura
Carstvo:    Plantae
Red:    Zingiberales
Familija:    Marantaceae
Rod:    Maranta

Vrste:
    Maranta arundinacea L. - Arrowroot
    Maranta bicolor from Brazil and Guyana
    Maranta leuconeura E.Morren Prayer-Plant
    Maranta bicolor Ker Gawl.


Maranta je tropska biljka.

Potrebna joj je svetlost (ne direktno sunce), temperatura najniza 16 stepeni, dosta vlage, orosavanje listova, ali ne sme biti "potopljena" jer ce istruliti.

Presadjuje se po potrebi (jedanput godisnje ili jedanput u dve godine) u zemlju koja treba da sadrzi oko 40% listovace , 40% livadske zemlje, 20% krupnog peska.
Moze se saditi u plitke saksije sa dobrom drenazom.

Razmnozava se deobom korena i reznicama.

Fitonija ( Fittonia )

Fitonija ( Fittonia )

Fitonija ( Fittonia )

Carstvo:    Plantae
Red:    Lamiales
Familija:    Acanthaceae
Rod:    Fittonia

Potice iz Brazila i Perua.

Naziv je dobila po sestrama M. i E. Fitton koje su napisale knjigu "Razgovori o botanici".

Cveta od juna do septembra.

Razmnozava se reznicama, krajem zime.

Odgovara joj svetlo mesto, bez direktnog sunca.

Sadi se u sumsku crnicu sa dodatkom peska i komposta, radi bolje propustljivosti.

Zaliva se dva puta nedeljno.

Rod Medicago


Medicago sativa
Medicago Lupulina
Medicago Lupulina
Medicago truncatula
Medicago truncat
Carstvo:    Plantae
(unranked):    Angiosperms
(unranked):    Eudicots
(unranked):    Rosids
Red:    Fabales
Familija:    Fabaceae
Potfamilija:    Faboideae
Tribus:    Trifolieae
Rod:    Medicago
L.

Najpoznatiji clan ovog roda je Medicago sativa (naziva se jos i Alfalfa).

Rod Medicago sadrzi 83 vrste koje se u prirodi  mogu pronaci oko mediteranskog basena.

Vecina vrsta raste kao nizak zbun, ali Alfalfa raste i do visne od 1 metra.

Odredjen broj vrsta zivi u simbiozi sa bakterijama koje vezuju azot.

Medicago sativa, Medicago lupulina i Medicago truncatula uzgajaju se kao krmno bilje.


Sinonimi:

Crimaea Vassilcz.
Factorovskya Eig
Kamiella Vassilcz.
Lupulina Noulet
Medica Mill.
Pseudomelissitus Ovcz. et al.
Radiata Medik.
Rhodusia Vassilcz.
Turukhania Vassilcz.


Spisak vrsta:


Medicago agropyretorum
Medicago alatavica
Medicago arabica
Medicago arborea
Medicago archiducis-nicolai
Medicago astroites
Medicago blancheana
Medicago brachycarpa
Medicago cancellata
Medicago carstiensis
Medicago caucasica
Medicago ciliaris
Medicago constricta
Medicago coronata
Medicago crassipes
Medicago cretacea
Medicago cyrenaea
Medicago daghestanica
Medicago difalcata
Medicago disciformis
Medicago doliata
Medicago edgeworthii
Medicago falcata
Medicago fischeriana
Medicago glomerata
Medicago granadensis
Medicago grossheimii
Medicago gunibica
Medicago heldreichii
Medicago hemicoerulea
Medicago heyniana
Medicago hybrida
Medicago hypogaea
Medicago intertexta
Medicago italica
Medicago karatschaia
Medicago komarovii
Medicago laciniata
Medicago lanigera
Medicago laxispira
Medicago lesinsii
Medicago littoralis
Medicago lupulina
Medicago marina
Medicago medicaginoides
Medicago meyeri
Medicago minima
Medicago monantha
Medicago monspeliaca
Medicago murex
Medicago muricoleptis
Medicago noeana
Medicago orbicularis
Medicago orthoceras
Medicago ovalis
Medicago papillosa
Medicago persica
Medicago phrygia
Medicago pironae
Medicago playtcarpa
Medicago polyceratia
Medicago polychroa
Medicago polymorpha
Medicago praecox
Medicago prostrata
Medicago radiata
Medicago retrorsa
Medicago rhodopea
Medicago rigida
Medicago rigidula
Medicago rigiduloides
Medicago rotata
Medicago rugosa
Medicago rupestris
Medicago ruthenica
Medicago sativa
Medicago sauvagei
Medicago saxatilis
Medicago schischkinii
Medicago scutellata
Medicago secundiflora
Medicago shepardii
Medicago sinskiae
Medicago soleirolii
Medicago strasseri
Medicago suffruticosa
Medicago syriaca
Medicago talyschensis
Medicago tenoreana
Medicago transoxana
Medicago truncatula
Medicago tunetana
Medicago turbinata
Medicago vardanis
Medicago virescens