Header Gadget

Content of Header Gadget

Thursday, June 19, 2014

Anemone japonica

Anemone japonica
Anemone japonica
Carstvo:    Plantae
Razdeo:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Ranunculales
Familija:    Ranunculaceae
Rod:    Anemone

Ime Anemona potice od grcke reci anemos sto znaci vetar, tj u nasem slucaju: biljka vetra.

Anemone japonica ( Sumarica ):

Anemone japonica
Anemone japonica
Potice iz Japana, preneta u Evropu pocetkomXIX veka.

Opis: Ovo je visegodisnja zeljasta biljka granate stabljike koja moze dostici visinu vecu od 1 m.
Listovi su slozeni i sastavljeni od nazubljenih reznjeva.
Cvetovi: krupni, ruzicasti i beli. Mogu biti jednostavni lil puni.
Cveta tokom avgusta i septembra.

Sadi se u jesen, a razmnozava deobom maticne biljke u prolece/jesen.

Staniste: polusena ili sunce.

Tip zemlje: obicna bastenska, sa dodatkom peska.

Vlaznost: Zalivati od prilike svaki drugi dan, a za vreme vegetacije manje.
Zemljiste treba da bude uvek vlazno, ali ne mokro.

Anemone coronaria

Anemone coronaria
Anemone coronaria
Carstvo:    Plantae
Razdeo:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Ranunculales
Familija:    Ranunculaceae
Rod:    Anemone

Anemone coronaria
Anemone coronaria
Ime Anemona potice od grcke reci anemos sto znaci vetar, tj u nasem slucaju: biljka vetra.

Anemone coronaria:

Potice iz Sredozemlja, pocetkom XVI veka je preneta i u severnija podrucja.

Opis: visegodisnja zeljasta biljka, duboko nazubljenih listova, zivozelene boje, ciji su uski zupci nasuprotni.
Cvet u obliku vencica je nebeskoplave boje kod karakteristicnih sorti, ali moze biti i ruzicaste, plavicaste, bele, crvene i drugih boja.
Cvetovi su smesteni na stapkama, koje su gole pri dnu, a na duzini od 2/3 imaju izrazito urezane brakteje.

Doba cvetanja: prolece.

Sadjenje: rasadjuje se u jesen.

Razmnozavanje: Deobom izdanaka ili semenom.

Staniste: polusena ili potpuna hladovina.

Tip zemlje: vlazna, humusna, vrtna zemlja.

Vlaznost: cesto, ne preobilno zalivanje, skoro svaki dan, da zemlja bude vlazna, ali ne natopljena vodom.

Arnika ( Arnica Montana )

Arnika ( Arnica Montana )
Arnika ( Arnica Montana )
Carstvo:    Plantae
Red:    Asterales
Familija:    Asteraceae
Rod:    Arnica
Vrsta:    A. montana

Planinska arnika, arnika, moravka, brdjanka, vucji zub, veprovac, ...

Arnika je planinska, aromatična biljka visine od 20 do 60 centimetara iz roda arnika i porodice glavočika (Asteraceae).
Raste na suvim livadama, planinskim obroncima i brdima, na području skoro ciele Europe.

Stablo joj je uspravno i malo razgranato s jednom cvetnom glavicom.

Listovi su sitni, nasuprotni i malo nazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu.

Cvetovi su žuti ili narancastocrveni.

Lekoviti su cvet, koren i listovi.

Cvet se skuplja u vreme cvetanja, a korenje u prolece. Lako gubi lekovito dejstvo, te je treba brzo susiti i po mogucnosti odmah upotrebljavati.

Prvenstveno se koristi u lecenju rana, gde pospesuje zarastanje, a trebalo bi i da umanjuje bolove.
Sa drugim travama se koristi u lecenju upale pluca, tifusa, slabosti srca, za pospešivanje cirkulacije krvi i izlucivanje znoja i mokrace.

Wednesday, June 18, 2014

Bokvica ( plantago lanceolata , plantago major )

Plantago lanceolata
Plantago lanceolata
Carstvo: Plantae, Razdeo: Magnoliophyta, Klasa: Magnoliopsida, Red: Lamiales,
Porodica:  Plantaginaceae, Rod: Plantago

Razlikujemo musku ( Plantago lanceolata ) i zensku ( Plantago major ) bokvicu.

Muska bokvica, Trputac ( plantago lanceolata ):


Bokvica muška trajna je biljka s prizemnim, uskim, sulicastim, golim i žilavim listovima.
Na listovima je naglašeno 3 do 5 provodnih žila.
Cvetna stapka je bez listova, uglasta i uspravna, a završava zeleno-smedjim cvetnim klasom.
Plod je dvosemeni tobolac.
U medicini se vise ceni muska bokvica.

Sadrži: tanin, pektin, holin i fitoncid.

Koristi se: list i seme.

Bere se: u maju, junu i julu. Ova se biljka veoma slabo koristi.

Stanište: raširena je po celoj Evropi, a nalazi se na livadama, svetlim prozracnim šumama.

Koristi se u lecenju svih oboljenja organa za disanje, kod vece ili manje sluzne izlucevine.
Izvrstan je prirodni lek kod plucne astme, upale plucnih vrhova, kašlja, hripavca, cak i tuberkuloze pluca.
Za lek se najvise koristi list; od sirokolisnih vrsta za rane i obloge, od uskolisnih vrsta protiv plucnih unutarnjih bolesti te zenskih bolesti.
Bokvica je posebno pogodna za decu jer joj je sok ukusan, narocito kada se zasladi šecerom ili medom.
Caj od listova bokvice treba piti što je moguce topliji.
Najbolje je jedna soljica caja odmah ujutro – natašte, a zatim 1- 2 soljice preko dana i još jedna uvece, pre spavanja. Tako se postize mirna noc.
Sveze zgnjeceno lišce sluzi kao oblog koji se stavlja na mesto uboda insekta ili ujeda zmije.
Takodje se stavljaju oblozi kod vrucih oteklina i rana koje teško zarastaju.

Sok od svezeg lisca koje dobro izgnjecimo, nakapa se na ranu, te zaustavlja krvarenje i ubrzava zarastanje; sprecava upalu i ublazava bol. Oblog od lisca hladi noge nakon dugog i napornog hodanja.

Sok od bokvice:
200 grama lisca bokvice,
100 g koprive ( Urtica dioica),
100 g maslacka ( Taraxacum officinale),
100 g stolisnika ( Achillea millefolium )

sve se dobro izgnjeci, istisne kroz cistu lanenu krpu, procedi, zatim prokuva uz skidanje pene i koja se skuplja na povrsini , dobijenom soku dodaju se dve velike kasike meda, pa se to ponovo kuva dok se ne zgusne tako da postane koncasto. Kada se sok ohladi, uliva se u flase , a da se ne bi pokvario, doda se svakoj flasi casica rakije. Pre upotrebe pomesa se sa toplom vodom , pola - pola.


Bokvica zenska ( plantago major ):
Plantago major
Plantago major


Prizemni listovi bokvice ženske ili trpuca velikog složeni su u obliku rozete, širokog su jajolikog oblika, na rubovima delimicno ili svekoliko nazubljeni.
Na golim listovima istice se uglavnom 7 provodnih žila.
Cvetna stapka je uspravna i okrugla a cvetni klas je duguljastovaljkast.

Bokvica ženska ili trputac veliki može se naci na zapuštenim livadama, pustim zemljištima, stazama i putevima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokih planinskih podrucja.

Sadrži: tanin, pektin, vitamin C, saponizid, limunsku kiselinu, fitoncid, sluzi, masna ulja, šećer i belančevine.

Koristi se: najviše list, a ređe seme i koren.
Listovi se suše se u tankim slojevima na hladnom i prozracnom mestu.

Bere se: u maju, junu, julu, avgustu i septembru.

Koristi se kao sredstvo za lecenje rana i cireva , jer suzbija upale. Isto kao bokvica muška , koristi se kao lek protiv kašlja i za rastvaranje sluzi, mada se u tome daje više prednosti trpucu muškom.
Koristi se u lecenju bolesti mokracnog mehura te cireva na želucu i crevima.

Bosiljak - Ocimum basilicum

Bosiljak - Ocimum basilicum
Bosiljak - Ocimum basilicum
Carstvo:    Plantae
Divizija:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Lamiales
Porodica:    Lamiaceae
Rod:    Ocimum
Vrsta:    O. basilicum
Dvojno ime
Ocimum basilicum

Bosiljak, murtela.

Bosiljak (lat. ocimum basilicum) od grčkog basileus - kraljevski je začinska biljka iz porodice usnatica.

Karakteristike

Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5 cm dugi i do 3cm široki. Ivice lista su glatke. Cveta od juna do septembra. Na 2,5 mm dugoj cvetnoj dršci raste petolatičasti cvet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2 mm dug i obmotan uvećanom čašicom.

Sadrži: etarsko ulje, tanin, saponin, gorke materije, cineol i linalol.

Koristi se: list i cvet.

Bere se: u maju, junu, julu, avgustu i septembru.

Dosada utrvdjene lekovite i delotvorne materija su: etericna ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin, kao i niz drugih još nedovoljno istraženih materija.

Bosiljak u narodnoj medicini ima vrlo široku primenu kod lecenja ljudi i životinja. Primenjuje se kod lecenja upala (želuca, creva), kod kaslja, pocetnih stanja tuberkoloze, kod bolesti mokracnih organa (bubrega, mehura). Najcešce se primenjuje u obliku cajeva.
Koristi za umirenje živaca, lecenje astme i zapaljenje bubrega, za poboljšanje apetita i protiv nesanice. Semenkama bosiljka lece se mokracni organi.


 iz Wikipedie:

Rasprostranjenost

Biljka potiče sa afričkog kontinenta. Kultivirana je još u starom Egiptu. Predpostavlja se da je sa osvajanjima Aleksandra Velikog došla u Makedoniju i Grčku. Danas je rasprostranjena na širem području Sredozemlja. Najveći izvoznici su Italija, Francuska, Maroko i Egipat. U dijelovima srednje Evrope bosiljak je kultiviran od XXII stoljeća. U SAD najviše se uzgaja u Kaliforniji. Uzgoj nije jednostavan, jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Ako je rasad izložen previsokim ili preniskim temperaturama, suši ili prekomjernom nađubrivanju, jednostavno se sasuši. Da bi se produžilo vrijeme berbe, beru se odrasli listovi, na čijem mjestu narastu novi izdanci. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi.

 Upotreba

Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u talijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih juha, umaka, tjestenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna pinije i bosiljka, sa maslinovim uljem. Bosiljak upotpunjuje i razne čajeve. Bosiljak djeluje antibakterijski, umirujuće, protiv teškoća probave, grčeva i bolova. Upotrebljava se u liječenju bolesti mokraćovoda, upale crijeva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene. Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku.

 Narodno vjerovanje

Po krišćanskoj legendi bosiljak je narastao na mjestu Isusovog raspela. Na misama 14. septembra se u bosiljak polaže križ, jer se vjeruje da je kraljevska biljka.

Brokula, Brokoli, Brocooli - Brassica oleracea

Carstvo:    Plantae
Brokula, Brokoli, Brocooli - Brassica oleracea
Brokula, Brokoli, Brocooli - Brassica oleracea
Razdeo:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Brassicales
Porodica:    Brassicaceae
Rod:    Brassica
Vrsta:    Brassica oleracea


Naziv brokula dolazi od italijanske reci "brocco", što znaci ogranak.

Brokula (lat. bracchium) je povrće iz porodice kupusnjača kojoj još pripadaju prokulica, kupus, koraba, cvetača, kelj i druge. Smatra se izvornim oblikom karfiola, a uzgaja se zbog središnjeg i postranih zelenih cvetnih izdanaka smeštenih na razgranatoj i mekanoj stabljici.
Bogata je vitaminima i mineralima.

Gajenje:

Brokola se gaji slicno karfijolu, kao glavni ili sporedni usev. Bolje je da se gaji u jesen. Zato na proizvodnju rasada treba misliti vec u maju, najkasnije pocetkom juna.
Od semena do rasada treba da prodje cetrdesetak dana.
Optimalna temperatura za nesmetan porast je 13 stepeni.

Karfiol trpi od visokih temperatura i intezivnog osvetljenja, a brokola dobro podnosi i jedno i drugo. Podnosi i slabije mrazeve bez vidljivih ostecenja.

Zahtevi za vodom su veliki, jer ima plitak koren i veliku lisnu masu. Zato je zalivanje redovna mera nege ove kupusnjace.

Dobro uspeva na svakom zemljistu sa dobrim vodno-vazdusnim rezimom. Podnosi i monokulturu (uzastopno gajenje vise godina na jednom mestu), posebno ako je sadrzaj kreca u zemljistu izrazenija.

Zahteva vece kolicine hranjivih materija, narocito azota i kalijuma.

Orijentaciona kolicina mineralnog hraniva mogla bi da bude 150 kilograma azota (u dva prihranjivanja), 100 kilograma fosfora i 250 kalijuma po hektaru.

Preprucljivo je i dodavanje mikroelemenata, i to bora u vidu “boraksa” (10-15 kilograma po hektaru). Dobro reaguje i na magnezijum, koji se povoljno odrazava na dobijanjeg duzeg i cvrsceg stabla, a povoljno utice i na sprecavanje truljenja glavica (ruza).

U nasim klimatskim prilikama rasadjivanje je moguce od sredine aprila do kraja avgusta.
Proizvodnja rasada traje pet-sest nedelja. Po kvadratnom metru preporucuje se dva grama semena. U gramu ima od 150 do 250 semenki. Rasadjuje se na razmaku 50-60 santimetara izmedju redova i 40-50 santimetara u redu.

Veoma je vazno odrediti pravo vreme berbe glavica brokole. Ako se beru ranije nego sto bi trebalo bice lake, a prinos mali. Zakasni li se samo nekoliko dana, dolazi do pojave zutih cvetova. Bere se, prakticno, svaki drugi-treci dan, zavisno od kompaktnosti  glavica. Obrane plodove treba odmah skloniti na hladno mesto ili ih sto brze otpremiti do fabrike ili hladnjace, jer su vrlo osetljivi na visoke temperature (brzo dehidriraju).
Ako se prodaju u svezem stanju, najbolje je da se svaki plod pakuje u tanku prianjajucu foliju.

Nutritivna vrednost:

U 100 grama sveže brokule ima 91% vode, 0,34 g lipida, 324 mg fosfora, 6,08 g ugljenih hidrata, 2,7 g vlakna, 2,02 g šecera, belancevina 2,7 g, vitamina A 68 mg, vitamina C 76 mg,kalcijuma 52 mg,  natrijuma 22 mg, gvozdja 0,96 mg ,mangana 0,20 mg.Takodje sadrzi svega 34 cal / 100gr.
Brokula povoljno deluje na varenje i odlican antioksidans. Pomaže u prevenciji ocne mrene , srcanih bolesti , razlicitih oblika raka , posebno zeluca i debelog creva. Zbog termolabilnosti vitamina C brokulu treba jesti sirovu.

Preliminarna laboratorijska istraživanja pokazala su da indol karbinol koji se prirodno nalazi u brokuli, zelju i prokulicama može napasti Herpes simplex virus i sprečiti faktore koji pomažu reprodukciji virusa.

Ovaj vitamin podstiče formiranje žuči, pomaže u odbrani od virusa i detoksikaciji organizma. Iako vitamin C ima mali uticaj u prevenciji obične prehlade, on skraćuje trajanje i ublažava simptome prehlade.

Zastitno dejstvo od raka pripisuje se materiji koja se zove sulfofran, citat:

"Koncentrat brokule sadrži dovoljno aktivne materije iz grupe glukozinolata da zaštiti od nekih vrsta raka. Po efikasnosti u lecenju i preventivi na prvom mestu je brokula, zatim klice brokule, zatim kelj i mladi luk i na kraju crveni kupus. Najsnažnija materija u preventivi lecenja raka sulforafan koji u molekuli sadrži sumpor, koji ima produženo delovanje, toplotno je otporan, ali nije otporan na proces starenja brokule, zbog cega nakon 3 dana stajanja njegova koncentracija i aktivnost naglo opadaju. On je indirektni antioksidant, dakle podržava antioksidantno delovanje slicnih materija ( tokoferoli – vitamin E, te koenzim Q-10). Gram suvog ekstrakta klica brokule sadrži 324-424 mg sulforafana..."

Bršljan - Hedera helix

Bršljan - Hedera helix
Bršljan - Hedera helix
Carstvo:    Plantae
Razdeo:    Magnoliophyta
Klasa:    Magnoliopsida
Red:    Apiales
Porodica:    Araliaceae
Rod:    Hedera
Vrsta: Hedera helix L.

Bršljan (zelengora, zimzelen , brstika , brsljika ,...), lat. Hedera helix, je zimzelena drvena povijuša iz familije Araliaceae.

Bršljan je otrovna drvenasta penjacica sa adventivnim korenjem, koje mu služi za pricvršcenje uz podlogu (stabla, zidovi, dr.) Pri svojoj osnovi stabljika brsljana je položena, a zatim puzava. Listovi su kožasti. Gomji listovi po obodu su celoviti, dok su donji srcolika oblika i razdeljeni u 3 do 5 režnjeva. Cvetovi su sitni, spolja mrke, a iznutra zelene boje, skupljeni u poluloptasti štit.
Penjuci se uz stabla dostize visinu i do 30 metara. Kora je pepeljastosiva.
Javlja se na vlažnim i humusnim zemljištima, ali dobro podnosi i kamenita i krecnjacka tla, raste po stenama, ruševinama i šumama. Voli vlažan vazduh.

Sadrži: saponizidne i gorke materije, sumporni heterozid i sluzi.

Koristi se: sveži ili osušeni list, plod.

Beru se: od marta do septembra.

NAPOMENA :
list bršljana vec u malim kolicinama deluje na srce i krvne sudove ( širi ili sužava ), te ga treba koristiti veoma oprezno!
Bobice bršljana se ne preporucuju, zbog moguceg trovanja!


Lekovito dejstvo: Koristi se za lecenje bolesti slezene, polipa u nosu, bolesti ociju, mekih kostiju, kamena i peska u bubrezima, upale mokracnog mehura i belog pranja kod žena. Koristi se, zatim, u lecenju kožnih bolesti, rana i skrofulozne dece (koju je potrebno kupati u uvarku od bršljanova lista). Nije preporucljivo uzeti vise od dve kasike usitnjenog lista brsljana na litar vode.

Mešanjem s preslicom i nanom koristi se u lecenju nekih unutrašnjih bolesti. Sa velikim oprezom se caj od lista bršljana može upotrebiti za reumatske i žucne tegobe, za cišcenje kože, cišcenje krvnih žila kod ateroskleroze, kod upale želuca i creva, te za regulaciju ciklusa mesecnice, te kod kašlja, bronhitisa i astme. Ušmrknut bršljanov sok leci od nosnih polipa.

Ako se svake veceri kosa ispire cajem od lista bršljana, uklanja perut, a pijenjem se cisti telo od trovanja pesticidima i radioaktivnim zracenjima.


Recepti (informativno navodimo recepte dobijene iz razlicitih izvora, ali ne preporucujemo upotrebu bez konsultacija sa lekarom!):

Caj od bršljanovog lista:

Cetiri bršljanova sveža lista ili do dve kasike usitnjenog suvog lista staviti u 1 litar hladne vode, zakuvati, odmah procediti, i piti nekoliko puta tokom dana po jedan decilitar caja. Najduzi period koriscenja : do 14 dana !

Caj za reumu :

Po 1/5 lista brsljana, lista i cveta gomoljaste surucice-Filipendula vulgaris, vrškova zlatnice-Solidago virgaaurea, vrškova ivanjskog cveca-Galium verum i korena jaglaca-Primula vulgaris.
Tri kasike cajne mešavine preliti litrom vrele vode, ostaviti poklopljeno 10 minuta, procediti i piti po 1,5 dl nezasladjeno, pola sata pre jela i izmedu obroka, pet do sedam puta dnevno, nakon 14 dana pauza od 7 dana.

Za celulit :

Uzeti po 50 ml. tinkture lista bršljana, ulja cvetova nevena i ulja korena cicka na 1 litar otopljene neslane svinjske masti ili maslaca. Mešati i zagrejati na oko 70 C te dodati 50 ml otopljenog pcelinjeg voska, razliti u posudice i dobro zatvoriti. Svako vece petnaestak minuta utrljavati mast u kozu gde se pojavio celulit.

Caj za pojacani metabolizam i izlucivanje, koji se koristi uz ovaj tretman :

u jednakim delovima se uzmu vrhovi plucnjaka, vrhovi oputine, vrhovi konopljuše ( Eupatorium cannabinum ), vrhovi zlatnice i koren jaglaca; tri kasike cajne mešavine preliti litrom vrele vode, ostaviti poklopljeno dvadeset minuta, procediti i piti mlaki nezasladjen caj, po 1,5 dl svaka tri sata. Kura traje 28 dana. Posle  toga se pravi prekid od 14 dana.

Za kurje oci :

Dobro usitnjena cetiri sveza lista bršljana staviti svaku vece na kurje oko, omotati gazom, ostaviti na tome mestu najmanje 1 sat. Posle 7 - 10 dana moci cete ukloniti kurje oko na prstima.

Caj za astmu i bronhitis :

Po 1/5 lista brsljana, vrhovi plucnjaka, cveta jaglaca, vrhova marulje ( Calamintha officinalis), lista i cveta crnoga sleza.
Cetiri kasike cajne mesavine preliti litrom vrele vode, ostaviti poklopljeno dvadesetak minuta, procediti i piti po 1,5 dl zasladjeno medom od kestena, 5 - 7 puta dnevno.

Bundeva - Cucurbita pepo

Bundeva - Cucurbita pepo
Bundeva - Cucurbita pepo
Bundeva - Cucurbita pepo
Bundeva - Cucurbita pepo - flower
Carstvo:    Plantae
Divizija:    Magnoliophyta
Red:    Cucurbitales
Porodica:    Cucurbitaceae
Rod:    Cucurbita
Vrsta:    C. pepo


Bundeva, bela tikva, budimka.

Puzava stabljika bundeve naraste i do 10 m, a cvetovi su žuti i smešteni u pazuhu listova.
Biljka razvija posebno muške posebno ženske cvetove, a listovi su veliki, srcolikog oblika i vrlo hrapavi.
Plodovi su kuglastog oblika, ponekad rebrasti. Plodovi bundeve su hranjivog blagog i slatkastog ukusa, a semenke uljastog ukusa.

Sadrži: belančevine, masno ulje, šećer, pektin, smole, karoten, vitamin C, manganove soli i vodu.

Koristi se: plod i seme.

Skuplja se: u julu, avgustu, septembru i oktobru.

Uzgaja se ne samo zbog jestivog ploda koji moze biti tezak i preko 10 kilograma, vec i zbog uljevitih semenki iz kojih se pravi lako varljivo ulje.

Nauka je dokazala niz korisnih sastojaka i u pulpi i u semenu.

Seme se koristi za ublažavanje tegoba uvecane prostate.
Zbog masovnosti setve i dobrog medenja bundeve su važna paša za pcele.
Glavnu pašu daju u julu i avgustu.
Bundeve cveta rano u zoru. Cvet je otvoren do 10-11 sati, onda se potpuno zatvori. Svaki dan cvetaju drugi cvetovi.

Žuckasto ili narandžasto meso bundeve sadrži niz dragocenih i lekovitih sastojaka. Pored manjih kolicina belancevina, ugljenih hidrata i masti, tu je niz vitamina (karotina ili provitamina A, C i vitamina B grupe - B1, B2, B3, B6, zatim niacina, folne kiseline i drugih), kao i mineralnih sastojaka (kalijuma, fosfora, kalcijuma, gvožda). A tu su i oligo i mikroelementi, pektini, celuloza i druga biljna vlakna. Što se tice energetske vrednosti, ona nije visoka: u 100 grama ploda ima samo oko 30 kalorija, tj. 126 kJ.

Seme bundeve, koje se takode cesto koristi i u ishrani i u narodnoj medicini, ima oko dvadeset puta vecu kalorijsku vrednost od ploda, pošto sadrži više belancevina, ugljenih hidrata i masti. Ali, i tu se nalaze vitamini B1, B2 i niacin, zatim minerali (najviše ima fosfora i gvožda), kao i niz drugih zaštitnih i lekovitih sastojaka, od celuloze i pektina do fitosterina, fitina, salicilne kiseline i drugog.

Bundeva se moze jesti pecena ili kuvana i spada u zdravu i lekovitu hranu.Svakodnevna kura, koju cine svez sok, kuvano ili pecenobundevino meso, pokazalo se dobro u lecenju psorijaze.Kostice od bundeve, oguljene presne ili pecene odlicno su sredstvo protiv crevnih parazita. I pored izuzetnih svojstava bundeva je slabo zastupljena u domacem jelovniku sto je prava steta.


Citat iz Herbateke:

"Lekovito delovanje: U narodnoj medicini se plod bundeve preporucuje kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma, narocito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike. Smatra se i da je odlicna dijetalna hrana za gojazne osobe, dijabeticare (ako se tokom pripreme ne zasladuje), kao i osobe sa oboljenjima želuca i tankog creva ili one koji pate od krvavih proliva. Svima se preporucuje kuvana i pecena bundeva ili sveže ocedeni sok. U novije vreme otkriveno je da bundeva dobro cini i obolelima od psorijaze.

Seme bundeve je, takode, lekovito i najcešce se preporucuje kao efikasno i neškodljivo sredstvo protiv decjih glista i pantljicare. Mogu ga uzimati i deca od dve-tri godine, trudnice, dojilje i stariji, kao i oni sa bolesnom jetrom. Seme bundeve olakšava tegobe obolelih od prostate koji treba da ga jedu svakodnevno. Posebno je pogodno seme bundeve golice, koje se kupuje u bio-radnjama i onim sa zdravom hranom. Ovo seme ne treba ljuštiti. A kada se ljušti seme obicne bundeve, treba paziti da se pri tom ne ukloni i ona tanka, sivo-zelenkasta pokožica na semenu, pošto se u njoj nalazi najviše lekovitih sastojaka. U svetu se proizvode i neki lekovi za prostatu koji sadrže seme bundeve.

Protiv glista i pantljicare: treba ujutru, na prazan želudac pojesti istucane semenke sa malo meda (može i bez njega), mala deca od 30 do 50 grama, ona veca od 30 do 150, a odrasli od 300 do 400 grama semenki. Dobro je da se posle pola sata popije kašike ricinusovog ulja i zatim ništa ne treba jesti niti piti bar nekoliko sati.

Obolelima od psorijaze preporucuje se da u sezoni kada ima bundeve jedu pecenu ili kuvanu svakog dana, a mogu i da cede sok.

Za lecenje rana, opekotina ili ispucale kože narodna medicina preporucuje mazanje uljem od semena bundeve (može se kupiti u prodavnicama zdrave hrane).

Obolelima od zapaljenja bubrega ili bešike savetuje se da svakodnevno jedu po jedan obrok koji se sastoji od dinstane bundeve sa malo paradajza i seckanog crnog luka i koji je zacinjen kašikom-dve pavlake, ali bez soli.

Za ublažavanje bolova od proširenih vena dobro je da se sveže strugana bundeva stavi kao oblog na obolela mesta i drži što duže.

Osim sto daju dobro i ukusno ulje, semenke od bundeve veoma su lekovite i upotrebljavaju se za isterivanje pantljicare, olaksavaju mokrenje i pomazu kod uvecane prostate.
Ako sami spremate semenke brzo ih posle pranjaosusite i ostavite na hladnom i suvom mestu.
Kada se ljuste treba paziti da se ne skine sivozelena pokozica u njoj su najvredniji lekoviti sastojci.
Deci se daje 150-200 grama sveze ociscenih semenki istucanih i pomesanih sa medom - odjednom,
a odrasli uzimaju ujutru na gladan stomak 400 grama semenki. Posle pola sata treba popiti jednu kasiku ricinusovog ulja s crnom kavom. Nista drugo se ne jede. Ko ne moze da izdrzi neka uzme narendanu sargarepu.

Bundeva skida bradavice
Pazljivo uzeti prasnike iz sredine cveta bundeve, malo zgnjeciti i time trljati dvaput dnevno bradavicu.
Ponavljati dok bradavica ne otpadne.

Sok od bundeve
Stoga je mnogo korisnije u svakodnevnoj ishrani putem raznovrsnog voca i povrca obezbediti zaštitu i preduprediti poremecaje. Tako, na primer, za zaštitu prostate treba obezbediti u svakodnevnoj ishrani: med, polen, seme bundeve... U napitke, kroz koje se obezbeduju vitamini i minerali, uvrstite i sok bundeve:
- limuntus - 2 kes
- prirodni ekstrakt kajsije - 2 kes
- voda - 7 lit
- šecer - 2 kg
- bundeva - 3 kg

Ocišcenu bundevu staviti u šerpu i naliti vodu, kuvati dok bundeva ne omekša. Ispasirati bundevu sa tom vodom, dodati sve ostalo, izmešati da se istopi šecer i sipati u flaše."

Surfinija ( Surfinia )

Surfinija ( Surfinia )
Surfinija ( Surfinia )
Surfinija je jednogodišnja biljka za balkone i viseće posude. To je cvet koji je napravljen u Japanu.
Poslednjih godina, posebno na području BiH, vlada veliko interesovanje za ovom cvetnom vrstom. S obzirom da je surfinija relativno nova vrsta, postoje velike nejasnoće kod njenog uzgajanja.
Ona je dosta zahtevna, te se preporučuje onim ljubiteljima cveća koji će joj posvetiti potrebnu pažnju.


Nekoliko osnovnih pravila gajenja:

Surfinije uspevaju na polusenovitim i sunčanim mestima zaštićenim od vetra.
Potrebno ih je saditi u specijalne supstrate za surfinije koji im osiguravaju idealne uslove za uspešan rast i razvoj.
Saditi odgovarajući broj sadnica u saksije (za saksiju velicine 60 cm dovoljne su 3 sadnice).
Poželjna širina saksije je 20 cm, dubina 18cm a velicina po vašem izboru.
Kada se sade u kombinaciji s drugim balkonskim cvećem, potrebno je voditi računa o tome da imaju iste zahteve prema staništu, zalivanju, djubrenju, itd.

Posle sadnje biljku je potrebno obilno zaliti.

U početku, dok surfinija ne poraste, nije preporučljivo obilno i često zalivanje, jer su mlade biljke podložne truleži. Kasnije, kad biljke porastu, a posebno tokom letnih meseci, zalivanje mora biti svakodnevno.
Posle sadnje biljaka potrebno je početi s djubrenjem specijalnim djubrivom za surfinije, u početku jednom nedeljno, a u periodu obilnog cvetanja i dva puta, za tu svrhu.

Surfinijama je potrebno gvozdje.

Podlozne su napadima raznih buba i bolesti, te i o tome treba voditi racuna.

Papucica ( Calceolaria ... )

Papucica
Papucica
Carstvo:    Plantae
Red:    Lamiales
Familija:    Calceolariaceae
Rod:    Calceolaria

Calceolaria ( papucica ) je rod familije Calceolariaceae, klasifikovana i kao Scrophulariaceae od strane nekih autora.

Rod se sastoji od oko 388 vrsta, sa geografskom rasprostranjenoscu od Patagonije, preko Meksika, pa do Centralnih Anda.

Po jednoj verziji, ime je dobila prema obliku cveta nalik papucici ( calceolarius ), a po drugoj verziji, ime joj potice od botanicara Calzolaria, koji je ziveo u XVI veku u Veroni.

Papucice koje se prodaju kao saksijsko cvece dobijene su nizom ukrstanja.

Cveta od marta do septembra.

Razmnozava se semenom u toku leta.

Potrebno joj je svezeg vazduha i svetla, ali joj direktno sunce smeta.

Zemlja: propusna, sumska crnica sa 1/3 peska.

Redovno zalivati, da se zemlja nikada potpuno ne osusi.